Udruga astrologa Hrvatske osnovana je 1994. godine s ciljem povezivanja astrologa i svih onih koji se zanimaju za astrologiju

DA10 Ban972x60

Koliko često sretnete ljude koji nešto kažu, a kad ih zapitate odakle im to, oni odgovaraju "našao sam na Internetu". Jeste li se ikad zamislili nad apsurdnošću te izjave? Svaki tekst je netko napisao, no nas kao da više ne zanima tko je napisao, na temelju čega je napisao, već naprosto: "piše na Internetu".

Lakoća dostupnosti sadržaja na Internetu nosi i svoje prokletstvo – sve je više apsurdnih, besmislenih sadržaja na netu. Više nije problem dostupnost informacija, već najbitnije postaje znati birati sadržaje. Zapravo bi više nego ikada trebali paziti što čitamo, gledati tko piše i na temelju kojih izvora iznosi stavove. No izgleda da se to sve manje događa...

Da se razumijemo, ja obožavam Internet. Živim s njime još od kako je bio u eksperimentalnoj fazi (studirao sam elektrotehniku, pa sam mogao imati pristup još tada na "Srcu"). I užasava me pomisao o kontroli Interneta i svemu što se pokušava progurati kroz ACTU – svi globalizmi i financijske igre su mačji kašalj prema onom što se ovdje gura na mala vrata...

No Internet u svom populističkom dijelu nosi izvjesno reduciranje znanja na kratke informacije i površne sadržaje, a time i utječe na način razmišljanja. Da li je to dobro ili loše? Vjerojatno kao i sve, ima i dobrih i loših strana, no ovdje mi je zanimljiv jedan specifični vid a to je kako se mijenja način na koji koristimo naš um.

Sjećam se jednog Platonovog dijaloga u kojem se raspravlja o pismu i nastanku pisanja, gdje se Platon prilično žestoko obrušava na izum pisma jer smatra kako će ljudi sve manje koristiti memoriju (pa i um). Malo sam pojednostavnio... Djelom se radi o razlici između žive riječi i pisane riječi, i danas svi znamo kako je velika razlika između jednog i drugog. Neki su ljudi odlični predavači, no pisana djela su im strašna. I obrnuto. Za mene je uvijek bio puno važniji sadržaj koji netko piše i predaje, a manje način. Danas izgleda postaje obrnuto. No Platonov problem s memorijom se još drastičnije vidi otkako su kompjuteri i telefoni ušli u naše živote. Ja se jedva sjetim svog vlastitog broja a kamoli broja od frenda. Prije mobitela i računara sam uredno znao napamet 20, 30 brojeva koje sam redovno koristio. Neko će reći: "oće to s godinama..." :-) No slično se dešava i s puno mlađim ljudima – sve je u memorijama smartphonea ili u računarima pa nema potrebe da to pamtimo. Trebamo nešto, ugooglamo, i imamo milijun odgovora pa uzmemo neki koji nam se svidi...

Često čitam stare tekstove, ne samo astrološke, već i filozofske i mnoge druge. Kad se prvi put sretnete s takvim starim tekstovima prvo vam je veoma čudan način na koji pristupaju materiji i treba vam vremena da se naviknete na takav način pisanja tj. razmišljanja. Često morate jako polako čitati... Zapravo su ti tekstovi često nsmjerno pisani na određene načine i gotovo da su u njima sadržani svojevrsni didaktički procesi, a na samo opisi teme... Recimo, mnogi Platonovi dijalozi raspravljaju o nekoj temi iz raznih aspekata i onda, taman kad mislite da će doći objašnjenje, dijalog završava – dalje morate sami razmišljati. Dobili ste smjernice, naznake, način, a dalje razmišljajte sami. Kao da vas uče procesu mišljenja i pristupanja temi, a ne iznošenju nekakvih doktrina ili teza, ili informacija. No imam osjećaj da danas rijetki imaju strpljenja za tako nešto, svi žele gotove doktrine i odgovore, te prije svega brdo informacija, da ne kažem trivija... Pa ovaj daljnji korak nakon čitanja zapravo se rijetko dešava...

Ovaj sindrom srećem na svakom koraku i u astrologiji. Većinu zanima konkretni odgovori, konkretne tehnike koje mogu upotrijebiti u praksi, konkretni i brzi rezultati koje primijeniš bez puno razmišljanja i to je to... No što ako nije bitan rezultat, već je bitniji sam proces analize, proces razmišljanja i apliciranja tehnika na specifičan način, koji će nas u konačnici dovesti do odgovora, no ako ne prođete cijeli proces odgovori će biti sporadični i ograničeni – ili možda čak i krivi.

Robert Schmidt je pokazao na analizi Antiohovih astroloških definicija kako je važan taj proces i kako te, samo naizgled definicije, imaju svoju dublju dimenziju jer promišljajući te opise određenim redom, posebno one iznimke i naizgled čudne opise, vi sa svakom "iznimkom" koja se pojavljuje ulazite sve dublje u razumijevanje materije, a time i u precizniju analizu natalne karte, bez potrebe da se daju detaljni i "konkretni" opisi tih definicija. No ako smo navikli komunicirati sms-ovski, ili na način Twittera, Facebooka i ostalih, gdje informacije ne prelaze 200-ak slova tada imamo problem. Naš um nema strpljenja ulaziti u dubinu jer tražimo jednostavne i brze recepture za sve.

To dolazi i do naše svakodnevne psihologije: imamo problem, pitamo astrologa, ili psihologa, ili coucha, ili svećenika ili... koga god. Netko će nam već reći što da radimo – da se ne moramo sami mučiti. Bolesni smo – tu je doktor s nekakvim tabletama. Ne daj bog da mijenjamo način života kad uvijek postoji neka "pilula" koja sve rješava. A onda nam razni PR spinneri, ili razni "gurui", ili "majstori" svega i svačega, sve više i nude takve površne pilule, koje čak i kada pomognu u jednoj stvari obično donose i tri nova problema koja ne vidimo jer će se razmahati za koji mjesec ili godinu... Umjesto da pokušamo sami sagledati stvari u širem kontekstu, mi potražimo (ili naprosto "skinemo s Interneta") nekog ili nešto što će nam reći što da radimo ili još bolje, tko će riješiti naš problem... To stvara jednu neobičnu pasivnost našeg uma koja se (bar u "new age" svijetu) prečesto skriva iza krinke "prepuštanja": "sve ide točno onako kako treba", "sve će se samo riješiti na najbolji način", "bog nas čuva", "treba pričekati da Jupiter dođe na AC pa će sve biti lijepo i krasno", "sad će doba Vodenjaka pa ćemo svi biti braća"... Tako da umjesto intuicije i spoznaje kružimo u svijetu vlastitih površnih iluzija...

Astrologija nam također postaje takva: imamo sve više točaka, poluzbrojeva, planetarnih slika, asteroida – doslovno stotine i tisuće njih. Poput nekakvih sms-ova ili twittova koji preplavljuju našu analizu natalne karte... No kako s njima baratati još nitko ne govori – samo tražimo slične motive i dodajemo hrpu detalja opisima. Ne kažem da to treba odbaciti, ili da su te tehnike nekorisne, ali kako razlikovati bitno od nebitnoga...?

S druge strane, koliko astrologa može napraviti suvislu analizu sa 7 klasičnih planeta kako se radilo u astrologiji dobrih 2000 godina? Nešto smo izgubili u tom procesu traženja jednostavnih recepata i naizgled empirijskih analiza. Stalno dodajemo nove riječi, dok sintaksa i gramatika (ili implicitne strukture) postaju sve banalniji i pomalo nestaju, ili se skrivaju. Kao što se još davno reklo: proročišta su ušutjela... Nešto smo izgubili i od svrhe: zašto zapravo radimo analizu horoskopa...?

Dovoljno se je sjetiti (bar oni stariji) i ne tako davnog vremena prije kompjutera kada smo rukom računali i crtali natalnu kartu (a da ne spominjem način kako se računalo u antička vremena). Nešto u tom sporom procesu izračunavanja i crtanja, u tom sporom i postepenom razmišljanju o natalnoj karti davalo je veoma snažne uvide... Danas upišeš datum i slika horoskopa je tu... Većina ljudi ni ne zna kako se računa horoskop i što su zapravo uglovi, kuće, planeti... I nije to nostalgija – kompjuter je super korisna stvar, ali treba ga naučiti koristiti (kao i Internet), treba imati podlogu...

Možda bi umjesto tečajeva brzog čitanja, koji su sve popularniji, trebali početi raditi tečajeve sporog čitanja (ili još bolje sporog slušanja) – učiti kako polako riječ po riječ razumjeti neko štivo, neku rečenicu... nekog čovjeka. (Naravno, ne zaslužuje svaki tekst ili govor sporo čitanje...) U protivnom će nam i dalje mudrost širiti ljudi koji nisu u stanju spojiti subjekt sa predikatom, razni mistični pseudo gurui koje nitko ne može razumjeti (čak ni oni sami sebe), ali koji nam djeluju prepuni dubokog znanja baš zato što ih nitko ne može razumjeti. Izgleda da je postalo pravilo da što je netko nesuvisliji i besmisleniji, to ga se smatra uzvišenijim i duhovnijim... No kad netko pokuša objasniti stvari – što zahtjeva malo angažmana i mentalnog napora – e tu nastaje odbojnost, gotovo prezir: "daj nemoj filozofirati", "reci mi točno što da napravim", i sl.

(Prijatelj mi ispričao vic: netko je za jednu osobu rekao da je poput potočića... Bistra i plitka... :-)   Izgleda da je sve više ljudi-potočića... :-) )

Kada znamo što i koga čitamo na Internetu, i kad se vratimo sporom čitanju (ili "sporoj" analizi horoskopa ili čega drugoga) tada nam takvi pseudo učitelji više neće djelovati tako moćno i tajanstveno. Tada razlikujemo dobro od lošeg... Tada znamo što je bitno, a što banalno i nevažno... Tada znamo što je iluzija a što stvarnost... Tada razlikujemo prodavanje magle od stvarnog znanja... Tako se izlazi iz Matrixa... a ne uz pomoć tabletice...

 

DA10 Ban972x60